Video laparoskopija: čemu služi, kako se to radi i kakav je oporavak
Sadržaj
- Čemu služi videolaparoskopija
- Kako se vrši videolaparoskopija
- Kad to ne bi trebalo učiniti
- Kako je oporavak
- Moguće komplikacije
Videolaparoskopija je tehnika koja se može koristiti i za dijagnozu i za liječenje, a potonji se naziva kirurška videolaparoskopija. Videolaparoskopija se provodi s ciljem promatranja struktura prisutnih u trbušnoj i zdjeličnoj regiji i, ako je potrebno, uklanjanja ili korekcije promjene.
U žena se laparoskopija radi uglavnom za dijagnozu i liječenje endometrioze, međutim ovo nije prvi provedeni test, jer je moguće doći do dijagnoze drugim testovima, poput transvaginalnog ultrazvuka i magnetske rezonancije, koji su manje invazivan.
Čemu služi videolaparoskopija
Videolaparoskopija se može koristiti i kao dijagnostička metoda i kao opcija liječenja. Kad se koristi u dijagnostičke svrhe, videolaparoskopija (VL), koja se naziva i dijagnostička VL, može biti korisna u istraživanju i potvrđivanju:
- Problemi s vezikulom i slijepim crijevom;
- Endometrioza;
- Peritonealna bolest;
- Abdominalni tumor;
- Ginekološke bolesti;
- Adhezivni sindrom;
- Kronične bolove u trbuhu bez očitog uzroka;
- Izvanmaternična trudnoća.
Kad je indiciran u terapeutske svrhe, naziva se kirurškim VL, a može se indicirati za:
- Uklanjanje žučnog mjehura i slijepog crijeva;
- Korekcija kila;
- Liječenje hidrosalpinitisa;
- Uklanjanje lezija jajnika;
- Uklanjanje adhezija;
- Podvezivanje jajovoda;
- Totalna histerektomija;
- Uklanjanje mioma;
- Liječenje genitalnih distopija;
- Ginekološka kirurgija.
Uz to, može se naznačiti videolaparoskopija za izvođenje biopsije jajnika, što je ispit u kojem se cjelovitost tkiva maternice procjenjuje mikroskopski. Shvatite što je to i kako se radi biopsija.
Kako se vrši videolaparoskopija
Videolaparoskopija je jednostavan pregled, ali mora se raditi u općoj anesteziji, a sastoji se od malog reza u regiji blizu pupka kroz koji mora ući mala cijev koja sadrži mikrokameru.
Uz ovaj rez, u trbušnoj regiji obično se rade i drugi mali rezovi kroz koje prolaze drugi instrumenti za istraživanje zdjelice, trbušne regije ili za izvođenje operacije. Mikrokamera se koristi za praćenje i procjenu cijele unutrašnjosti trbušne regije, što omogućuje identificiranje promjene i promicanje njenog uklanjanja.
Priprema za izvođenje ispita sastoji se od izvođenja prethodnih pregleda, kao što su preoperativna i kirurška procjena rizika, a kada ovaj pregled istražuje trbušnu šupljinu potrebno je crijevo u potpunosti isprazniti laksativima uz liječnički savjet dan prije ispita.
Kad to ne bi trebalo učiniti
Videolaparoskopija se ne smije izvoditi u uznapredovaloj trudnoći, kod osoba s morbidnom pretilošću ili kada je osoba ozbiljno oštećena.
Uz to, nije indicirano u slučaju tuberkuloze u peritoneumu, karcinoma u trbušnoj regiji, glomazne trbušne mase, crijevne opstrukcije, peritonitisa, trbušne kile ili kada nije moguće primijeniti opću anesteziju.
Kako je oporavak
Oporavak od laparoskopske kirurgije puno je bolji od konvencionalne kirurgije, jer je manje posjekotina, a krvarenje tijekom operacije je minimalno. Vrijeme oporavka od laparoskopske kirurgije traje 7 do 14 dana, ovisno o postupku. Nakon tog razdoblja osoba se postupno može vratiti svakodnevnim aktivnostima u skladu s liječničkom preporukom.
Neposredno nakon laparoskopije normalno je osjećati bolove u trbuhu, bolove u ramenima, zaglavljivanje u crijevima, nadutost, mučninu i povraćanje. Stoga se tijekom razdoblja oporavka treba što više odmarati i izbjegavati spolne odnose, vožnju, čišćenje kuće, kupovinu i vježbanje u prvih 15 dana.
Moguće komplikacije
Iako je ovaj ispit najbolji za dovršavanje dijagnoze nekih bolesti i bolji oporavak, kada se koristi kao oblik liječenja, kao i drugi kirurški zahvati, videolaparoskopija predstavlja neke zdravstvene rizike, poput krvarenja u važnim organima poput jetre ili slezena, perforacija crijeva, mokraćnog mjehura ili maternice, kila na mjestu ulaza instrumenta, infekcija mjesta i pogoršanje endometrioze, na primjer.
Uz to, na prsima se mogu javiti pneumotoraks, embolija ili emfizem. Iz tog razloga, videolaparoskopija se obično ne traži kao prva opcija za dijagnosticiranje bolesti, već se više koristi kao oblik liječenja.