Biopsija bubrega: indikacije, način rada i priprema
Sadržaj
- Indikacije za biopsiju bubrega
- Kako se to radi
- Priprema za biopsiju bubrega
- Kontraindikacije i moguće komplikacije
Biopsija bubrega liječnički je pregled u kojem se uzima mali uzorak bubrežnog tkiva kako bi se istražile bolesti koje zahvaćaju bubreg ili prate pacijenti kojima je, na primjer, transplantiran bubreg. Biopsija se mora obaviti u bolnici, a osoba se mora promatrati 12 sati kako bi liječnik mogao pratiti razvoj osobe i količinu krvi u mokraći.
Prije izvođenja biopsije potrebno je uz ultrazvuk bubrega provesti i druge pretrage, poput koagulograma i urina, kako bi se provjerilo prisutnost cista, oblika bubrega i karakteristika bubrega, a time i provjera je li moguće izvršiti test biopsija. Ovaj postupak nije indiciran ako osoba ima jedan bubreg, ima znakove i simptome infekcije, je hemofilna ili ima policistični bubreg.
Indikacije za biopsiju bubrega
Nefrolog može naznačiti izvedbu bubrežne biopsije kada se u urinu nepoznatog podrijetla primijeti velika količina bjelančevina i / ili krvi, u slučaju akutnog zatajenja bubrega koji se ne poboljšava i nakon transplantacije bubrega radi praćenja pacijenta.
Dakle, biopsija bubrega je indicirana za istraživanje bolesti koje utječu na bubreg i potvrdu dijagnoze, kao što su:
- Akutno ili kronično zatajenje bubrega;
- Glomerulonefritis;
- Lupusni nefritis;
- Zatajenja bubrega.
Osim toga, može se ukazati na biopsiju bubrega kako bi se procijenio odgovor bolesti na liječenje i provjerila opseg bubrežnog oštećenja.
Nije svaki put kad se rezultati promijene, potrebno je izvršiti biopsiju. To jest, ako osoba ima krv u mokraći, promjene u kreatininu ili proteinima u mokraći izolirano i nije popraćena hipertenzijom, na primjer, biopsija nije indicirana. Uz to, nije potrebno izvoditi biopsiju ako je poznat razlog oštećenja bubrega.
Kako se to radi
Biopsiju treba izvesti u bolnici, s lokalnom anestezijom koja se primjenjuje na odrasle pacijente koji surađuju s postupkom ili sedacijom u djece ili odraslih koji ne surađuju. Postupak traje oko 30 minuta, no preporučuje se da pacijent ostane u bolnici 8 do 12 sati nakon zahvata, tako da liječnik može procijeniti odgovor osobe na ispit.
Prije zahvata radi se ultrazvuk bubrega i mokraćnog sustava kako bi se provjerilo postoje li promjene koje ugrožavaju ili povećavaju rizik od pregleda. Uz to se izvode laboratorijski testovi, poput hemokulture, koagulograma i testa urina kako bi se provjerilo je li moguće izvršiti biopsiju bez ikakvih komplikacija.
Ako je sve u skladu, osoba se postavlja ležeći na trbuhu, a pregled se provodi uz pomoć ultrazvučne slike koja omogućuje prepoznavanje najboljeg mjesta za postavljanje igle. Igla izvlači uzorak bubrežnog tkiva koji se šalje u laboratorij na analizu. Većinu vremena uzimaju se dva uzorka s različitih mjesta bubrega, tako da je rezultat točniji.
Nakon biopsije, pacijent mora ostati u bolnici radi nadzora i ne postoji rizik od krvarenja nakon zahvata ili promjene krvnog tlaka. Pacijent je važno obavijestiti liječnika o svim simptomima koje imaju nakon biopsije, poput poteškoća s mokrenjem, zimice, prisutnosti krvi u mokraći više od 24 sata nakon biopsije, nesvjestice ili pojačane boli ili otekline mjesta na kojem se nalazi biopsija.
Priprema za biopsiju bubrega
Da bi se izvršila biopsija, preporučuje se da se ne uzimaju lijekovi poput antikoagulansa, agregata protiv trombocita ili protuupalnih lijekova najmanje 1 tjedan prije izvođenja biopsije. Osim toga, liječnik preporučuje izvođenje ultrazvuka bubrega radi provjere prisutnosti samo jednog bubrega, tumora, cista, fibrotičnih ili zakržljalih bubrega koji su kontraindikacije za pregled.
Kontraindikacije i moguće komplikacije
Renalna biopsija nije indicirana u slučaju jednog bubrega, atrofiranih ili policističnih bubrega, problema s koagulacijom, nekontrolirane hipertenzije ili simptoma infekcije mokraćnog sustava.
Biopsija bubrega mali je rizik i uz njega nema mnogo komplikacija. Međutim, kod nekih je moguće da postoji krvarenje. Zbog toga se preporučuje da osoba ostane u bolnici kako bi liječnik mogao uočiti bilo koji znak koji ukazuje na unutarnje krvarenje.