Dječja anksioznost: znakovi i kako kontrolirati
Sadržaj
- Glavni simptomi anksioznosti
- Kako pomoći djetetu da kontrolira tjeskobu
- 1. Ne pokušavajte izbjeći djetetove strahove
- 2. Dajte vrijednost onome što dijete osjeća
- 3. Pokušajte smanjiti razdoblje tjeskobe
- 4. Istražite situaciju koja uzrokuje tjeskobu
- 5. Vježbajte s djetetom opuštajuće aktivnosti
Anksioznost je normalan i vrlo čest osjećaj, kako u životu odraslih tako i djece, međutim, kada je ta anksioznost vrlo jaka i onemogućava djetetu da normalno živi svoj život ili sudjeluje u raznim aktivnostima, to može biti više što treba biti adresirano i adresirano kako bi se omogućio cjelovitiji razvoj.
Uobičajeno je da dijete pokazuje simptome anksioznosti kada se roditelji odvoje, kada se presele kući, promijene školu ili kada voljena osoba umre, pa bi, suočavajući se s tim traumatičnijim situacijama, roditelji trebali biti pažljivi na djetetovo ponašanje , provjeravate prilagođavate li se situaciji ili razvijate li iracionalne i pretjerane strahove.
Obično kada se dijete osjeća sigurno, zaštićeno i podržano, ono je smirenije i smirenije. Razgovor s djetetom, gledanje u oči, pokušaj razumijevanja njegove točke gledišta pomaže razumjeti vlastite osjećaje, pridonoseći njihovom razvoju.
Glavni simptomi anksioznosti
Mala djeca općenito teže izražavaju ono što osjećaju i zato možda neće reći da su tjeskobna jer sama ne razumiju što je tjeskobna.
Međutim, postoje neki znakovi koji mogu pomoći roditeljima da prepoznaju situaciju tjeskobe, kao što su:
- Biti razdražljiviji i plačljiviji od uobičajenog;
- Imate poteškoća sa uspavanjem;
- Buđenje češće nego obično tijekom noći;
- Sisanje prsta ili ponovno mokrenje hlača;
- Imati česte noćne more.
S druge strane, starija djeca mogu izraziti ono što osjećaju, ali često se ti osjećaji ne shvaćaju kao tjeskoba i dijete može na kraju izraziti nedostatak samopouzdanja i poteškoće s koncentracijom, ili pokušati izbjeći rutinske svakodnevne aktivnosti, poput izlaska s prijateljima ili odlaska u školu.
Kada su ovi simptomi blagi i prolazni, obično nema razloga za zabrinutost i predstavljaju situaciju prolazne tjeskobe. Međutim, ako treba više od jednog tjedna, roditelji ili njegovatelji trebali bi biti na oprezu i pokušati pomoći djetetu da prevlada ovu fazu.
Kako pomoći djetetu da kontrolira tjeskobu
Kada dijete uđe u kroničnu anksioznu krizu, roditelji, njegovatelji i članovi obitelji vrlo su važni u pokušajima da prekinu ciklus i vrate dobrobit. Međutim, ovaj zadatak može biti prilično složen, pa čak i najnamjerniji roditelji mogu na kraju napraviti greške koje pogoršavaju tjeskobu.
Stoga je idealno da se, kad god se utvrdi moguća situacija prekomjerne ili kronične tjeskobe, obratite psihologu kako biste napravili ispravnu procjenu i dobili smjernice prilagođene svakom slučaju.
Ipak, neki savjeti koji mogu pomoći u kontroli tjeskobe vašeg djeteta uključuju:
1. Ne pokušavajte izbjeći djetetove strahove
Djeca koja doživljavaju anksioznost obično imaju neke strahove, poput izlaska na ulicu, odlaska u školu ili čak razgovora s drugim ljudima. U tim situacijama ono što treba učiniti je ne pokušavati poštedjeti dijete i ukloniti sve te situacije, jer na taj način ono neće moći nadvladati svoje strahove i neće stvoriti strategije za prevladavanje svog straha. Nadalje, izbjegavajući određenu situaciju, dijete će shvatiti da ima razloga zaista željeti izbjeći tu situaciju, jer ih izbjegava i odrasla osoba.
Međutim, dijete također ne treba prisiljavati da se suočava sa svojim strahovima, jer pretjerani pritisak može pogoršati situaciju. Dakle, ono što treba učiniti jest prirodno shvatiti situacije straha i, kad god je to moguće, pokazati djetetu da je moguće taj strah prevladati.
2. Dajte vrijednost onome što dijete osjeća
U pokušaju minimiziranja djetetovog straha, relativno je uobičajeno da roditelji ili njegovatelji pokušavaju djetetu reći da se ne treba brinuti ili se ne treba bojati, međutim, ove vrste fraza, iako se govore s pozitivnom svrhom, dijete može procijeniti kao presudu, jer može osjećati da ono što osjeća nije na primjer ispravno ili nema smisla.
Stoga je idealno razgovarati s djetetom o njegovim strahovima i onome što osjeća, osiguravajući da je na njegovoj strani da ga zaštiti i pokuša pomoći u prevladavanju situacije. Ovakav stav obično ima pozitivniji učinak, jer pomaže u jačanju djetetovog psihološkog stava.
3. Pokušajte smanjiti razdoblje tjeskobe
Još jedan način da djetetu pomognete da se nosi s anksioznošću jest pokazati da je tjeskoba privremeni osjećaj i da nestaje, čak i kad se čini da se ne može poboljšati. Stoga, kad god je to moguće, roditelji i njegovatelji trebaju pokušati smanjiti vrijeme tjeskobe, koje je obično veće prije bilo kakve aktivnosti. Odnosno, zamišljajući da se dijete boji otići zubaru, roditelji mogu reći da zubaru trebaju ići samo 1 ili 2 sata prije, kako bi spriječili dijete da dugo razmišlja o toj misli.
4. Istražite situaciju koja uzrokuje tjeskobu
Ponekad djetetu može biti korisno pokušati istražiti što osjeća i racionalno izložiti situaciju. Dakle, zamišljajući da se dijete boji otići zubaru, možete pokušati razgovarati s djetetom o tome što misli da zubar radi i koja je važnost u njegovom životu. Osim toga, ako je djetetu ugodno razgovarati, također se može pretpostaviti najgore što se može dogoditi u toj situaciji i pomoći djetetu da stvori plan u slučaju da se taj strah dogodi.
Većinu vremena razina anksioznosti može se smanjiti kada dijete osjeća da ima plan za najgori mogući scenarij, dajući mu više samopouzdanja da prevlada svoje strahove.
5. Vježbajte s djetetom opuštajuće aktivnosti
Ovo je klasična, jednostavna tehnika koja vašem djetetu može pomoći da kontrolira vlastitu razinu tjeskobe kad je samo. Zbog toga dijete treba naučiti nekim opuštajućim aktivnostima, koje mogu pomoći da se misao skrene sa strahova koje osjeća.
Dobra tehnika opuštanja sastoji se od dubokog udisaja, udisanja 3 sekunde i izdaha još 3, na primjer. Ali druge aktivnosti poput brojanja dječaka u kratkim hlačama ili slušanja glazbe mogu vam pomoći odvratiti pozornost i bolju kontrolu tjeskobe.
Provjerite i kako prilagoditi djetetovu prehranu kako biste lakše kontrolirali tjeskobu.