Kako se provodi videolaringoskopija i kada je naznačena
Sadržaj
Videolaringoskopija je slikovni pregled na kojem liječnik vizualizira strukture usta, orofarinksa i grkljana, a indicirano je da istražuje uzroke kroničnog kašlja, promuklosti i poteškoća u gutanju, na primjer.
Ovaj se pregled radi u ordinaciji otorinolaringologa, brz je i jednostavan te može uzrokovati malu nelagodu tijekom postupka. No unatoč tome, osoba napušta liječničku ordinaciju s rezultatom u ruci i ne treba posebno paziti nakon ispita, jer se može vratiti u svoju uobičajenu rutinu.
Kako se vrši videolaringoskopija
Videolaringoskopija je brz i jednostavan pregled koji se radi u liječničkoj ordinaciji i ne uzrokuje bol zbog primjene lokalne anestezije u obliku spreja, no tijekom pregleda možete osjetiti blagu nelagodu.
Ovaj se pregled radi s uređajem koji na svom kraju ima pričvršćenu mikrokameru povezanu s izvorom svjetlosti koji se nalazi u ustima pacijenta, kako bi se vizualizirale tamošnje strukture. Tijekom pregleda osoba bi trebala normalno disati i govoriti samo na zahtjev liječnika. Kamera opreme snima, snima i pojačava slike i zvuk, koje liječnik koristi, na primjer, za postavljanje dijagnoze i nadgledanje osobe tijekom liječenja.
Ovaj se test može obaviti stavljanjem uređaja u usta ili nos, ali to ovisi o liječniku, indikaciji testa i pacijentu. U slučaju djece, na primjer, izrađuje se sa fleksibilnom opremom tako da dijete ne osjeća nelagodu.
Kada je naznačeno
Videolaringoskopija je pregled čiji je cilj vizualizirati i identificirati promjene prisutne u usnoj šupljini, orofarinksu i grkljanu koje ukazuju na bolest ili koje se ne mogu identificirati u uobičajenom pregledu bez uređaja. Dakle, videolaringoskopija može biti indicirana za istraživanje:
- Prisutnost čvorova u glasnicama;
- Kronični kašalj;
- Promuklost;
- Poteškoće u gutanju;
- Promjene uzrokovane refluksom;
- Promjene koje bi mogle ukazivati na rak ili infekcije;
- Uzrok poteškoća s disanjem u djece.
Uz to, otorinolaringolog može preporučiti izvođenje ovog ispita kroničnim pušačima i osobama koje rade s glasom, odnosno pjevačima, govornicima i učiteljima, na primjer, koji češće mogu predstaviti promjene na glasnicama.