Pitajte liječnika prehrane: Najbolja hrana za zdravu kožu
Sadržaj
P: Postoje li određene namirnice koje mogu jesti za poboljšanje tena?
O: Da, uz nekoliko jednostavnih promjena u prehrani možete pomoći u smanjenju znakova starenja kao što su bore, suhoća i stanjivanje kože. Izreka „ti si ono što jedeš“ posebno je istinita kada je u pitanju vaša koža. Evo najboljih namirnica koje možete uključiti u svoju prehranu kako biste poboljšali ten:
Lan i laneno ulje
Lan je riznica alfa-linolenske kiseline (ALA), biljne omega-3 masti koja je ključna komponenta sloja za podmazivanje koji održava kožu vlažnom i podatnom. Zapravo, nizak unos ALA može dovesti do dermatitisa (crvena, svrbež kože).
Jedan sjajan način da u svoju prehranu unesete više lanenog ulja: Isprobajte Nutrition češnjakovo čili organsko ulje od lanenih sjemenki kao alternativu maslinovom ulju za preljev za salatu; Slučajno se pokazalo da je i maslinovo ulje dobro za vašu kožu pa izmjenjujte dva ulja za maksimalne rezultate.
Crvena paprika i mrkva
Ovo dva povrća izvrsni su izvori vitamina C, koji je ključni igrač u proizvodnji kolagena (koji održava kožu čvrstom) i štiti stanice od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima (što može dovesti do prijevremenih bora).
Crvena paprika i mrkva također su dvije najprikladnije zdrave grickalice. Izrežite ih na trake i ponesite sa sobom kad ste u pokretu.
Posna govedina ili perad
Istraživanja pokazuju da je veća vjerojatnost da će žene s više bora imati manji unos proteina. I još više istraživanja pokazuje da je koža starijih žena s manjim unosom proteina sklonija pucanju, kidanju i lomljenju.
Vaš plan prevencije: Nastojte imati hranu koja sadrži proteine (jaja, nemasna govedina, perad, grah edamame, itd.) u svakom obroku kako biste osigurali optimalnu razinu proteina u vašoj prehrani – i podatnu kožu.
Ova tri dodatka vašoj prehrani su jednostavna, ali učinci su duboki. Izrada samo jedan od navedenih promjena može smanjiti vjerojatnost nastanka bora za 10 posto, stanjivanja kože za 25 posto ili suhoće za 20 posto, prema studiji iz 2007. objavljenoj u American Journal of Clinical Nutrition.