Pravi Rx
Sadržaj
Oduvijek sam voljela jesti, pogotovo kada je u pitanju manje zdrava hrana poput pizze, čokolade i čipsa. Samo reci, pojeo sam ga. Srećom, bio sam član srednjoškolske atletske i plivačke ekipe, što me održalo aktivnom, a nisam se morala brinuti o svojoj težini.
Život mi se potpuno promijenio kad sam sa 18 godina postala mama koja ostaje kod kuće. S djetetom sam jedva imala vremena izaći iz kuće obaviti poslove, a kamoli naći vremena za vježbanje. Kad mi je bilo dosadno ili uzrujano, jeo sam, što je rezultiralo povećanjem težine od 50 funti tijekom šest godina. Uhvaćen sam u beskrajnom ciklusu prejedanja, debljanja i krivnje.
Iznenađujuće, moj tada 6-godišnji sin pomogao mi je prekinuti ciklus. Rekao je: "Mama, zašto te ne mogu zagrliti?" Nisam znala što da mu kažem. Njegovo iskreno pitanje natjeralo me da preispitam svoj život i odlučila sam se ozdraviti, jednom zauvijek.
Moj sin i ja smo tog dana otišli u polusatnu šetnju našim kvartom. Bio je to prvi put da sam vježbao nakon više od šest godina. Iako to nije bio jako dug ili intenzivan trening, dao mi je samopouzdanje da mogu uspjeti. Počeo sam hodati tri do četiri puta tjedno po pola sata, a nakon mjesec dana primijetio sam da imam više energije i da nisam više umoran kao prije. Izgubila sam 10 kilograma u tri mjeseca kad sam se odlučila pridružiti teretani. Bližila se zima i htio sam uspostaviti program vježbanja u zatvorenom kako ne bih imao izlike preskočiti vježbe. U teretani sam iskoristio sve aktivnosti koje su mi bile dostupne: step aerobik, plivanje, biciklizam i kickboxing. Svaki dan sam radila drugu aktivnost vježbanja i nastavila gubiti težinu.
Kako sam postajao spremniji, naučio sam da mogu ubrzati mršavljenje mijenjajući svoju prehranu. Budući da sam voljela hranu, nisam si ništa uskratila, ali sam pazila na veličinu porcija i jela sam zdravije obroke. Što je najvažnije, prestao sam koristiti hranu kao emocionalni lijek za sve; umjesto toga okrenuo sam se tjelovježbi ili nekoj drugoj aktivnosti kako bih skrenuo pozornost s hrane.
Težina se polako skidala, oko 5 kilograma mjesečno, a ja sam postigao ciljnu težinu od 140 kilograma u godini dana. Moj život je sretniji nego ikad, a sin, suprug i ja vježbamo kao obitelj – zajedno šetamo, vozimo bicikl ili trčimo.
Najnevjerojatnija stvar koju sam učinila otkad sam smršavila je sudjelovanje u utrci od 5 tisuća za dobrotvorne organizacije za borbu protiv raka dojke. Kad sam se prijavio za utrku nisam bio siguran mogu li je uopće završiti jer nisam trčao od srednje škole. Trenirao sam pet mjeseci i nisam mogao vjerovati da se moje tijelo s prekomjernom tjelesnom težinom i van forme natjecalo na atletskom natjecanju. Utrka je bila uzbudljivo iskustvo, a korištenje moje kondicije kao načina da pomognem drugima čini moje putovanje mršavljenja još vrijednijim.