Senilna demencija: što je to, simptomi i liječenje

Sadržaj
- Kakvi simptomi
- Moguci uzroci
- 1. Alzheimerova bolest
- 2. Demencija vaskularnog porijekla
- 3. Demencija uzrokovana lijekovima
- 4. Ostali uzroci
- Koja je dijagnoza
- Kako se vrši liječenje
Senilnu demenciju karakterizira progresivan i nepovratan gubitak intelektualnih funkcija, poput promijenjenog pamćenja, zaključivanja i jezika te gubitak sposobnosti izvođenja pokreta i prepoznavanja ili prepoznavanja predmeta.
Senilna demencija češće se javlja u dobi od 65 godina i glavni je uzrok invaliditeta u starijih osoba. Gubitak pamćenja znači da se osoba nije u stanju orijentirati u vremenu i prostoru, lako se gubi i teško prepoznaje najbliže ljude, ostavljajući je sve manje sposobnom da shvati što se oko nje događa.

Kakvi simptomi
Postoji nekoliko simptoma senilne demencije, a oni ovise o uzroku bolesti i mogu potrajati čak i godine da se manifestiraju. Najčešći simptomi su sljedeći:
- Gubitak pamćenja, zbunjenost i dezorijentacija;
- Poteškoće u razumijevanju pisane ili verbalne komunikacije;
- Poteškoće u donošenju odluka;
- Poteškoće u prepoznavanju obitelji i prijatelja;
- Zaboravljanje uobičajenih činjenica, poput dana kada su;
- Promjena osobnosti i kritičkog osjećaja;
- Tresanje i hodanje noću;
- Nedostatak apetita, gubitak kilograma, urinarna i fekalna inkontinencija;
- Gubitak orijentacije u poznatim sredinama;
- Pokreti i ponavljajući govor;
- Poteškoće u vožnji, samostalnoj kupovini, kuhanju i osobnoj njezi;
Svi ovi simptomi dovode osobu do progresivne ovisnosti i kod nekih mogu izazvati depresiju, tjeskobu, nesanicu, razdražljivost, nepovjerenje, zablude i halucinacije.
Moguci uzroci
Uzroci koji mogu dovesti do razvoja senilne demencije su:
1. Alzheimerova bolest
Alzheimerova bolest je bolest kod koje dolazi do progresivne degeneracije neurona mozga i oštećenja njegovih kognitivnih funkcija, poput pamćenja, pažnje, jezika, orijentacije, percepcije, razmišljanja i razmišljanja. Znajte znakove upozorenja za ovu bolest.
Uzroci još nisu poznati, ali studije sugeriraju nasljedni čimbenik, posebno kada započinje u srednjoj dobi.
2. Demencija vaskularnog porijekla
Ima brži početak, povezan je s višestrukim cerebralnim infarktom, obično popraćenim visokim krvnim tlakom i moždanim udarima. Oštećenje mozga najočitije je u složenoj pažnji, na primjer, brzini obrade i frontalnim izvršnim funkcijama, poput pokreta i emocionalnog odgovora. Otkrijte što uzrokuje moždani udar i kako ga izbjeći.
3. Demencija uzrokovana lijekovima
Postoje lijekovi koji redovitim uzimanjem mogu povećati rizik od razvoja demencije. Neki primjeri lijekova koji mogu povećati ovaj rizik, ako se prečesto uzimaju, su antihistaminici, tablete za spavanje, antidepresivi, lijekovi koji se koriste kod problema sa srcem ili probavnim sustavima i mišićni relaksanti.
4. Ostali uzroci
Postoje i druge bolesti koje mogu dovesti do razvoja senilne demencije, poput demencije s Lewyjevim tijelima, Korsakoffov sindrom, Creutzfeldt-Jakobova bolest, Pick-ova bolest, Parkinsonova bolest i tumori mozga.
Pogledajte više detalja o Lewyjevoj demenciji tijela, koja je jedan od najčešćih uzroka.

Koja je dijagnoza
Dijagnoza senilne bolesti obično se postavlja pomoću kompletne krvne slike, testova funkcije bubrega, jetre i štitnjače, razine vitamina B12 i folne kiseline u serumu, serologije za sifilis, glukoze natašte, računalne tomografije lubanje ili magnetske rezonancije.
Liječnik također mora provesti kompletnu povijest bolesti, testove za procjenu pamćenja i mentalnog statusa, procjenu stupnja pažnje i koncentracije te vještine rješavanja problema i razine komunikacije.
Dijagnoza senilne demencije postavlja se isključivanjem drugih bolesti koje imaju slične simptome.
Kako se vrši liječenje
Liječenje senilne demencije u ranoj fazi uključuje lijekove, poput inhibitora acetilkolinesteraze, antidepresiva, stabilizatora raspoloženja ili neuroleptika, te tretmane fizioterapije i radne terapije, kao i odgovarajuće smjernice za obitelj i njegovatelja.
Trenutno je najprikladnija opcija držanje senilne demencije u povoljnom i poznatom okruženju, čineći ga aktivnim, sudjelujući što je više moguće u svakodnevnim i komunikacijskim aktivnostima, kako bi se očuvale sposobnosti pojedinca.